Foto, Fotosinteza (Ammonite Records, 2009)
|
|
Spoji sad nespojivo / Džojstik i kormilo / Fotosinteza je to».
|
|
Ovaj citat iz naslovne pjesme novog albuma beogradskog elektro pop dvojca Foto možda najbolje objašnjava njegov karakter. Foto je
grupa koju čine Nenad Jovanović iz power pop grupe Lutke i Branislav Pakić iz elektroničkog benda Chiq Toxiq, a «Fotosinteza» je
njihov drugi album i pojavio se dobrih sedam godina nakon hvaljenog ali komercijalno slabo zapaženog debija "Kosmos Srbija".
|
Za razliku od svog matičnog benda s kojim istražuje pop i rock idiome 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, Jovanović se u sklopu
ovog projekta bavi nešto bližim, ali opet dalekim i ezoteričnim (barem za prosječnog slušatelja) 80-ima. I to onom prvom polovicom
toga desetljeća kada su electro pop dueti bili «in».
|
Sam koncept Fota (udruživanje elektroničkog maga i pop/rock izvođača) zapravo podsjeća na dva slična projekta: The Assembly (gdje
su se udružili Vince Clark, osnivač Depeche Modea i Feargal Sharkey, pop crooner koji je svjetsku slavu stekao par godina kasnije
megahitom «A Good Heart») i Electronic (sparivanje Bernarda Sumnera iz New Ordera i Johnnyja Marra iz The Smithsa). Nijedan od ta
dva projekta nije dugo trajao, iako su i jedan i drugi imali svojih blistavih trenutaka.
|
Koncept Fota prilično je jednostavan: Bane je programirao electro podlogu iznad koje je Nenad dodao gitaru, bas i vokal te
tekstove da bi konačan štih ponovo dao Bane koji je snimio, miksao i producirao album. Konačan rezultat je prijatan album u
trajanju od 35 minuta, ugodan za slušanje i nostalgično prisjećanje na neka stara dobra vremena (prošlost je, u pravilu, uvijek
bolja, zar ne? Čak i onda kada nije...).
|
Zanimljivo je da su ipak najupečatljivije stvari one koje se izdvajaju od ostatka albuma: «Proces odrastanja» i «Fontanela» svojim
reskim power pop gitarana i prekrasnim Beach Boysovskim harmonijama više pristaju na neki od albuma Lutki (zanimljivo je da se
posljednji album Lutki zove upravo «Fontanela». Koincidencija?). Posebno je dobra «Proces odrastanja», ironičan prikaz modernih
yuppieja sa sjajnim tekstom («Rokenrol više nije moj fah / Mnogo su bolji Šopen i Bah...Majica mi je sa pesnicom izbledela /
Sada nosim samo strana odela»).
|
Još jedan biser albuma je posljednja stvar, «Moja ljubav je umrla», mračna i turobna posveta vezi koja je pukla s fenomenalnom,
gotovo orkestralnom atmosferom koja zvuči kao zagubljena pjesma francuskih electro pop majstora Air. Način na koji se glavna
melodija razvija od početnog minimalizma do raskošnog finala apsolutno je zapanjujuć (excuse moi monsieurs Godin et Dunckel, uza
svo dužno poštovanje prema vašem talentu, sumnjam da biste vi bili u stanju ovako nešto prekrasno osmisliti) i pokazuje smjer
kojim bi Foto mogli ići na sljedećim albumima ukoliko ne žele ostati usidreni u 80-ima.
|
Ostatak albuma kreće se od pjevljivih electro pop hitova poput naslovne «Fotosinteza» koja svojim zavodljivim i slatkim synth pop
harmonijama zvuči kao da je kroz neki vremenski procjep došla s prvog albuma legendarnih Slovenaca Videosex (eh, gdje je sad Anja
Rupel? Anja, volim te...), uvodne «Supernove» koja svojim electro pop uvodom i gitarama podebljanim refrenom vuče na OMD ili na
kasnije Human League («Lebanon» faza) te do «Zaljubljen», idealno izabrane za prvi singl jer svojom zaraznom melodijom jako
podsjeća na nikad prežaljene Denis & Denis i u neko drugo vrijeme, recimo prije 25 godina, bila bi megahit. Ujedno je riječ o
jedinoj pjesmi s izrazito političkom konotacijom i ironičnim, odbojnim stavom prema novom svjetskom poretku («Zaljubljen u novi
svetski poredak / Zaljubljen u novi svetski red»). Na «Fontaneli» Lutaka bila je pjesma «Europe Asshole» koja se bavi sličnom
tematikom; ne znam što je Europa napravila Nenadu da je toliko ljut na nju, možda mu nisu dali vizu kad mu je trebala...
|
«21. vek» s back vokalima provučenima kroz vokoder jako vuče na Kraftwerk ili na danas nažalost zaboravljeni duo D.A.F. dok je
«Ugljen monoksid» naklon Yazoou. Jedine dvije slabije pjesme su neobična, Orijentom i istočnjačkim melosom inspirirana «Sanjaj» i
bezlična «Lavirint», klasičan filler kakav se može naći i na mnogo boljim albumima.
|
Ovom nostalgičnom putu u neku drugu deceniju treba pridodati i kičast ovitak sa svim tekstovima, rasteriranim fotografijama
članova benda (valjda se nisu obrijali za foto session pa nisu htjeli takvi izaći pred svekoliku javnost J) gdje se ružičasta,
crvena i zelena boja bore za dominaciju. Trebaju ti sunčane naočale ako želiš pročitati zahvale ili podatke o sudionicima. Eh,
takve su bile te 80-e: doba najgoreg modnog horora...
|
Foto je dakle snimio klasičan elektro-pop album koji je duboko ukopan u jednu proteklu epohu ali uspješno korespondira i sa
sadašnjošću, jer činjenica je da su, kako to piše u press releasu benda, «zvuci electro-pop prošlosti vanvremenski ako su dobro
programirani i osećajni». Ovo je album koji će vam biti dobar suputnik u vožnji, na radnom mjestu ili ukoliko se jednostavno
želite opustiti: neopterećujuć je, ugodan i pjevljiv. Kako će proći na tržištu druga je priča; iskreno, šanse su mu slabe jer svi
znamo što se danas sluša, ali bože moj, ovo je uradak nastao iz ljubavi i sumnjam da će komercijalni (ne)uspjeh njegove autore
baciti u duboku depru.
|
Pitanje je i roka trajanja ovakvih side projekata jer projekti s kojima sam ih usporedio na početku teksta bili su kratkog daha,
ali ovdje i sada, dobro je imati Foto u svom plejeru.
|
Uostalom, ako ćemo iskreno, bez fotosinteze ne bi bilo ni života ne Zemlji, ne?
|
Fotosintetični Hadžo
|
www.myspace.com/fotosinteza
|